Latinska izreka kaže „Pacta sunt servanda“, što predstavlja jedno od osnovnih načela savremenog ugovornog prava. Kažemo savremenog, jer naprijed navedeno načelo da je ugovor zakon za stranke, potiče još od rimskog prava, a što dovoljno govori o njegovom značaju i danas. Kada kažemo zakon, činjenica je da je i laiku jasno da to predstavlja određenu normu ponašanja, te da ukoliko se ne budemo ponašali u skladu sa istima, moraćemo da snosimo određene posljedice. Upravo bi to bilo i osnovna definicija nekog zakona, skup normi koje propisuju kako da se u određenim životnim situacijama ponašamo, a da ne snosimo posljedicu, pa da je samim tim i društveno prihvatljivo. Možda baš u ovom konkretnom slučaju dolazi do izražaja ono Rusovski, teorija pravedne države i prenos dijela naših sloboda na državu, a sve zarad cilja da normalno funkcionišemo i bitišemo. U ovom tekstu nećemo se previše baviti Žan Žak Rusom i njegovim teorijama, koje su danas, usudili bi se reći i prevazišli termin „teorije“ , barem u ovom dijelu pravedne države, već ćemo naglasiti na važnost potpisivanja jednog ugovora, koji saglasnošću volja koherenata, ugovorača, postaje zakon za iste!